Kriza nije vrijeme da svojim klijentima budete daleko

Ovo je priča koju vrlo često pričam, to je priča o krizi zvanoj 2008. Jedni su se hvalili, drugi žalili, a evo što se meni događalo...

Godine 2008. imao sam godina koliko prosječan digitalac senior ima ovih dana, a radio sam kao account-konzultant u agenciji koja je (između ostalog) izrađivala web stranice. Kako je kriza polako dolazila, tako nam je iz dana u dan sve više postojećih klijenata dolazilo s pričom:

Znate, čujte, vidite, uf… kriza je. Mi ćemo sada rezati većinu troškova i naša web stranica je jedan od projekata od kojih ćemo nažalost morati odustati.

OK, bilo mi je jasno da nam budućnost neće biti ružičasta, ali nisam gubio nadu, vjerojatno zato što nisam poput mog šefa imao uvid u trenutni omjer ulaznih i izlaznih računa, a koji nije bio baš optimističan. No, kako sam stalno bio u kontaktu s klijentima, znao sam kako manji (ali kvalitetniji!) dio njih razmišlja. I zaista, neki od njih došli su do nas s pričom:

Znate, čujte, vidite, uf… kriza je. Mi ćemo sada još više novaca uložiti u naš web, ali nam morate omogućiti ovo, pa ovo, i ovo…

Ispostavilo se da Paretovo pravilo, po kojem 20% klijenata donosi 80% prihoda vrijedi i u ovom slučaju. Većina klijenata koji su odustali od naših usluga bili su klijenti koji su nam oduzimali većinu vremena, uz slabe financijske rezultate. Ovih 20% klijenata su zbog partnerskog odnosa vjerovali u nas, znali su koliko im je kvalitetno online poslovanje bitno da prebrode krizu, te su vjerovali u naša znanja i vještine.

Ne stopirati, već pametno iskoristiti

U roku od nekoliko tjedana uspjeli smo razviti nekoliko tehničkih i analitičkih rješenja koja su naše klijente učinila drugačijim od drugih, a koja su im omogućila da prvenstveno dobiju što kvalitetniju kontrolu nad trošenjem svojih ulaganja.

Zanimljivo je da su ti klijenti uglavnom bili iz turističke branše, one za koju se i 2008. tvrdilo da će biti najviše pogođena krizom. Znali su da će doći do kresanja budžeta i htjeli su ulagati u ono što im najviše donosi povrat investicija, a da bi to znali prvo su morali dobro izmjeriti i znati što moraju izmjeriti.

Tako smo krenuli u prve složenije ecommerce implementacije web analitike, a turistička branša je nama i mnogim drugim kolegama tada pomogla da počnemo raditi ono što se sada zove performance marketing. Štoviše, kolege iz Europe znaju mi spominjati kako smo mi u Hrvatskoj puno prije drugih zemalja imali razvijen digitalni marketing, jer dok su u ostalim zemljama ili industrijama digitalci tek razmišljali o uvođenju web trgovina ili na webu radili samo brand-awareness kampanje, u Hrvatskoj se radio ecommerce performance marketing za izvoz (jer su hotelski webovi zapravo web trgovine koje isporučuju proizvode uglavnom za izvoz). Toliko o tome da turizam (ne)utječe na ostale industrije.

Mi smo tada krizu iskoristili za pivotiranje firme, naših proizvoda i usluga, postali smo poznati po specifičnom proizvodu i vrlo brzo smo dosegli promete prije krize. Takve priče često možemo čuti kod mnogih uspješnih tvrtki ili projekata. Mene je osobno kriza 2008. potaknula da se više posvetim digitalnoj analizi, poslu po kojem sam danas uglavnom poznat.

Cijeli tekst možete pročitati na portalu Netokracija.com pod naslovom Ponovimo lekcije iz 2008. Kriza nije vrijeme da svojim klijentima budete daleko.