Pitanje 02: Koliku dubinu i količinu detalja očekujete od predavača?

Kada me netko pozove da mu budem predavač na konferenciji, obično od mene prvo dobije listu pitanja koja mi pomažu da se bolje pripremim za predavanje. Ta pitanja prvo izazovu paniku i strah kod organizatora, ali ubrzo shvate da im pitanja mogu pomoći da se i sami kvalitetnije pripreme za organizaciju konferencije.

Kada se pripremam za konferenciju, uvijek postavim organizatorima pitanje: Želite li da moje predavanje bude prepuno tehničkih detalja za profesionalce, inspirativno za mlade nade, ili da donese novu perspektivu voditeljima timova, direktorima i vlasnicima?

Jedna od najčešćih pogrešaka koju organizatori konferencija rade je da ne poznaju razine znanja ili razumijevanja teme kod svoje ciljane publike. Kako bi privukli što veći broj sudionika, često u publici pomiješaju juniore sa seniorima ili izvršne direktore s operativcima. To dovodi do frustracija s obje strane:

  • Predavač ne može prilagoditi svoju poruku i razinu detalja publici
  • Publika se osjeća izgubljeno ili nezainteresirano/dosadno

Koji je konačan rezultat? Predavač je frustriran jer poruka ne dolazi do publike na pravi način, a publika odlazi nezadovoljna jer ili nije razumjela predavanje ili nije čula ništa novo. Kada se to dogodi, cjelokupno iskustvo konferencije pati, a manji broj ljudi želi se vratiti iduće godine. Sve zbog toga što nije postojala jasna vizija o ciljanoj publici i razini znanja.

Razine predavanja

Par činjenica o razinama znanja:

  • Level 100 (Osnovno): Predavanja osnovne razine znanja, koja pohađa publika koja ne zna puno detalja o temi, ne treba predznanje te samo želi vidjeti je li ta tema uopće za njih ili žele naučiti nešto novo. Predavanje mora imati jasne primjere iz svakodnevnog života, ne smije sadržavati puno novih riječi i pojmova, te treba dati samo osnovni uvid u temu, koja ne smije biti specifična. Izuzetak je neka trenutno jako aktualna tema, koja se također mora obraditi u osnovnim crtama
    Publika se sastoji od početnika ili visokih rukovoditelja, koji samo trebaju dobiti uvid u tematiku.
  • Level 200 (Srednje): Predavanje srednje razine znanja, koje može, a i ne mora zahtijevati neka predznanja od publike. Publika mora doznati neke nove detalje i koncepte, koji se moraju nasloniti na prethodna znanja, kako bi publika poželjela postaviti dodatna pitanja, ući u raspravu ili jednostavno doznati više.
    Publika se sastoji od voditelja odjela i profesionalaca koji se aktivno bave navedenom temom
  • Level 300 (Napredno): Predavanje s najviše detalja i primjera za koje publika treba imati aktivno poznavanje teme. Predavanje obično pokriva jedan specifičan segment ili detalj posla uz puno konkretnih pojmova i detalja kroz koje predavač treba pokazati na koje je načine riješio problem ili pristupio tom izazovu. Publika mora nakon predavanja znati pristupiti toj temi ili tom izazovu na novi način, treba moći postavljati puno pitanja i takvo je predavanje često vrlo interaktivno uz puno pitanja te predavač ne mora nužno završiti izlaganje na način kako ga je inicijalno zamislio ili u zadanom vremenskom roku.
    Publika se sastoji isključivo od profesionalaca koji svakodnevno rade na rješavanju opisanih izazova

E sad, predavači početnici mogu dobro održati predavanje osnovne razine, ali ponekad žele pričati o složenim konceptima na kompliciran način, kako bi publiku “impresionirali” svojim znanjem. Često je predavačima početnicima zapravo lakše održati predavanje razine 300, nego razine 200, a još teže im je održati kvalitetno predavanje razine 100, jer im je lakše ići u detalje nego odlučiti što sve ispustiti kako bi temu pojasnili osnovnoj publici. Stoga predavači početnici mogu najlakše i najkvalitetnije održati predavanje razine 200.

S druge strane, kvaliteta iskusnih predavača i jest u tome što isti sadržaj mogu prilagoditi naprednijoj ali i osnovnoj publici, koristeći primjere i analogije koje odgovaraju njihovoj razini znanja. Pogrešno je misliti da napredni predavači ne znaju održati predavanje osnovne razine, te da žele održati samo predavanja razine 300, jer će kvalitetan predavač svoju razinu znanja rado prilagoditi bilo kojoj publici.

Ali koji je najveći problem?

Držanje predavanja razine 100 za publiku razine 300 (ili obrnuto)! To može upropastiti predavanje svima!

Samo istinski iskusni predavači mogu ovo izvesti, a čak i tada je izazov zadovoljiti sve skupine publike, ukoliko se publika sastoji od pojedinaca s različitom razinom predznanja.

Organizatori često misle da predavači s naprednim znanjem ne mogu održati dobro osnovno predavanje. Ali veliki predavači se znaju prilagoditi nižoj razini znanja zbog boljeg poznavanja materije, te ponekad mogu održati bolje predavanje razine 100 od predavača s osnovnim znanjem. Također su neki kvalitetni predavači u mogućnosti održati predavanje razine znanja 300 za publiku razine znanja 100.

Isto tako, organizatori često pogrešno smatraju da će za publiku biti korisna samo predavanja razine 300, a zapravo će svim polaznicima biti korisno samo ono predavanje koje je prilagođeno njihovoj razini znanja.

Što ako organizatori ne znaju razinu znanja publike?

Pa, u tom slučaju je ili budućnost konferencije osuđena na propast, ili bi organizatori trebali angažirati vrhunske predavače. Samo vrhunski predavači mogu pokušati prenijeti poruku na način koji će biti razumljiv većini ili različitim skupinama publike istovremeno. Ili mogu pripremiti vrhunsko predavanje koje će biti zabavno i nezaboravno svima, često i bez puno veze s temom konferencije, ali će barem publika biti zadovoljna 🙂

No, u svakom slučaju, preporuka je da organizator jasno komunicira potrebne razine poznavanja pojmova, kako publici, tako i predavačima, kako bi posjetitelji konferencije dobili sadržaj u skladu s očekivanjima i svojim predznanjem. Samo tako će publika biti zadovoljna i pozitivno ocijeniti kvalitetu sadržaja konferencije.

Moj pristup

Znate kako ja to radim? Ukoliko od organizatora ne doznam razinu znanja publike, volim izlaganje započeti s laganom šalom te vidjeti kako publika reagira. Na temelju vremena i vrste smijeha mogu procijeniti razinu njihovog znanja, koliko me uopće čuju i razumiju, te koliko se ugodno osjećaju u vezi teme. Zatim prilagođavam dubinu svog predavanja u skladu s tom povratnom informacijom.
Trebale su mi godine prakse i pripreme šala na razini stand-up komičara (jednom sam čekao 6 godina da šalu isporučim publici na baš toj jednoj konferenciji), ali zasad mi ovaj pristup funkcionira.

Koji pristup vama funkcionira?


Pročitajte i ostala pitanja za organizatore konferencija, koja mi pomažu da se bolje pripremim na nastup.

Ukoliko želite da vam pomognem organizirati kvalitetnu konferenciju ili da vam dovedem kvalitetne predavače, slobodno me kontaktirajte. Rado ću biti gost na vašoj pozornici 🙂